R e c e n z i j a
(Rukopis: P E T A K, DŽ U M A, H U T B A, Osman Mujić, str. 258, Srebrenik, 2014. godine)
Govor – posebno tečan i razgovjetan govor (bejan) dar je čovjeku od Boga
Svevišnjeg. Prema tome, govorništvo je staro koliko i sâm ljudski govor. Ono je
bilo i ostalo nezamjenljivo sredstvo utjecaja na slušatelje i najbolji način za
njihovo pridobijanje, odnosno odvraćanje od nečega.
Islamsko
učenje na kojem se može uspostaviti cjelokupan života nije moglo zanemariti
značaj Riječi kao moćnog sredstva poziva u Božiju vjeru i na Pravi Put,
odgajanja ljudi, osvješćenja članova zajednice i podizanja čestite i pozitivne
ličnosti. Štaviše, ono je svekoliku svoju civilizaciju utemeljio na Riječi.
Jedan od najboljih primjera koliki se značaj u islamskom učenju pridaje ljudskom govoru jeste i hutba. Hutba znači prigodan govor s minbera u džamiji petkom kojim se želi postići određen cilj kod slušalaca. Osoba koja drži hutbu zove se hatib.
Hutba je u islamskoj povijesti igrala
značajnu ulogu u širenju islama. Putem ovog utjecajnog medija kao redovne
sedmične tribine, koji se proširio u sve islamske krajeve, tumačena su značenja
islamskog vjerovanja (akida), objašnjavani propisi šerijata (ahkam), iznošeni
životopisi vjerovjesnika, a.s. i drugih čestitih ljudi i boraca na Božijem
putu; zatim tretirani gorući problemi pojedinca i društva i nuđena rješenja za
njih. Također, uspješni i iskreni hatibi su putem hutbi uspijevali da učine ono
što drugi nisu mogli: da u srcima slušatelja probude snažna osjećanja vjere i vjerskog
zanosa, da u njihove duše uliju odlučnost i spremnost da se sa neviđenim žarom
bore protiv dušmana koji su bili prepreka muslimanskom društvu na putu u
sretniju budućnost. Zahvaljujući najviše dobroj hutbi koja je kao živa riječ
jedno od najefikasnijih sredstava širenja islamskog učenja, u džamije/mesdžide
su hrlila mnoštva onih koji su odlučili da započnu novi put u životu, put
predanosti Bogu Milostivom i potčinjenosti Njegovoj volji. Taj svoj novi put
otpočinjali su slušanjem
hutbe
i klanjanjem džuma-namaza. Tako je hutba bila i ostala stalna snažna potpora
živoj vjeri u srcima ljudi. O važnosti i ulozi hutbe i o potrebi njezine
„rekonstrukcije“ raspravljalo se u nas dosta davno. O tome je pisao i Mehmed
ef. Handžić u tekstu “O hutbi” u Glasniku Vrhovnog starješinstva Islamske
zajednice Kraljevine Jugoslavije , broj 2-3, Beograd, februar-mart 1936. god.,
str. 65-73. Tekst je nastao kao rezultat njegova nastojanja da udovolji željama
mnogih da se naše 6 hutbe unaprijede i korist od njih
poveća i da se “izradi potreban broj hutbi, kojima bi se bar neki naši hatibi
služili.” I hafiz Muhamed Pandža je također u Glasniku Islamske vjerske
zajednice, broj 1, Sarajevo, siječanj 1942. , str. 1-11, detaljno obradio ovu
temu u tekstu koji je naslovio s “Hutbe”, i kao što je Mehmed ef. Handžić
učinio ranije, i on je kao prilog tekstu sastavio nekoliko prigodnih hutbi. U
novije vrijeme se o ovoj temi više i piše i razgovara, što je općepoznata
činjenica.
U
tu vrstu pisanja spada i rukopis s naslovom PETAK, DŽUMA, HUTBA Osmana Mujića.
Njegov autor je priznati i ugledni imam, hatib i mualim koji ove časne dužnosti
obavlja uspješno pune četiri decenije. On je taj rad otpočeo na području
Travnika a potom nastavio na području Srebrenika, gdje i danas vrši misiju
tumačenja i širenja islamskog učenja među tamošnjim ljudima. Uz vršenje
imamske, hatibske i mualimske službe Osman ef. Mujić je, potaknut silnim
entuziazmom misije koju obavlja i nadahnut moralnim vrijednostima koje ona
nosi, odlučio da svoje provjereno znanje i potvrđeno iskustvo učini dostupnim i
svim drugima koji djeluju na području islamskog odgoja i obrazovanja. Navedeni
rukopis svojim raznovrsnim sadržajem jeste najbolja potvrda toga. Nakon Uvoda u
kojem podsjeća na značaj petka, odnosno hutbe (propovijedi koju hatib tog dana
javno saopćava s minbera) jer je Poslanik, neka su Božiji blagoslovi i mir s
njim, petak-džumu stavio na prvo mjesto među blagdanima što je potvrdio i
svojim brojnim iskazima (hadisima), autor donosi nekoliko prigodnih hutbi
Allahova Poslanika, od prve njegove hutbe do one u vrijeme Oprosnog hadža. Tako
čitaoci mogu saznati ili se podsjetiti na Poslanikove poruke npr. u vrijeme kad
su vođene odlučne bitke na Bedru, Uhudu, Tebuku, ali i u povodu nastupanja
blagoslovljenog mjeseca ramazana i bajramskih blagdana. Autor navodi i brojne
hadise o značaju iskrenosti (ihlas), Časnom Kur’anu, najljepšem govoru, učenju Kur’ana,
sjećanju Allaha (zikrullah), seobi muslimana (hidžra), ružnoj riječi, postojanoj
riječi, riječi nezhavlanih, zauzimanju (šefa’at) Allahova Poslanika na Sudnjem
danu za vjernike, borbi na Božijem putu (džihad) i poginulima na njemu
(šehadet), odabranim noćima Berat i Kadr, ritualnom pranju (abdest), značaju
džamije, upućivanja na dobro, nauke, dobrih djela, davanju zekata, o roditeljima,
djeci i Poslanikovom uzdignuću u naj/više nebeske sfere (mi’radž).
Na
kraju je autor podsjetio na mjesto (i značaj) hutbe u životu i praksi Bošnjaka
(„Ona je imala obrazovno-odukativno-obavještajni karakter. Pored saznanja
osnovnih principa o vjeri na hutbi su davana obavještenja o svakodnevnim
zbivanjima u Carevini, nahiji, kadiluku i u najbližoj okolini. U 7 vrijeme
nemira, buna, odbrana, čekao se petak, hutba, saopštenje i uputstvo o djelovanju.
Bošnjaci su putem hutbe obavještavani o stavovima uleme i državne uprave.
Poslije hutbe se raspravljalo i donosile konačne odluke o daljnjem djelovanju.“)
Ono što potvrđuje značaj koji su Bošnjaci pridavali hutbi jeste i zbirka
prigodnih hutbi (štampana 1314 . po Hidžri) koja je decenijama bila uputa ovdašnjim
hatibima kako pripremiti „kvalitetnu hutbu i poruku“. I sam autor priznaje da
mu je ta zbirka, kojom ga je darovao Osman ef. Ribo 1975. godine, pomogla da
njegove hutbe budu dobro sročene, u duhu tradicije i s jasnom i aktuelnom
porukom. Na samom kraju Osman ef. se ukratko osvrnuo i na naše savremene autore
koji su pisali o potrebi „osavremenjivanja“ hutbi i njihovom „prilagođavanju“
duhu vremena „u kojem živimo i djelujemo“.
Ono što povećava značaj i vrijednost ovog rukopisa jesu brojni hadisi, s naznakom odakle su preuzeti, koje je autor naveo kad je govorio o spomenutim temama. Na taj način čitalac neće morati tragati za njihovim izvorima koji često nisu svima dostupni. Na osnovi osobnog uvida u zaista raznovrstan i koristan sadržaj spomenutog rukopisa preporučujem njegovo štampanje. To će, razumije se, biti dobro pokazanje kako se može sastaviti i održati dobra hutba, a ne nikako „zgotovljena“ hutba.
U Sarajevu, februara 2014. Godine Hadžić Mehmedalija 8 Recenzija za knjigu Petak, džuma, hutba Allah dž.š. kaže: „I reci: Trudite se, Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti“. (sura Et-Tevbe; 105. ajet),
Priređivač ove knjige pod naslovom: „Petak, džuma i hutba, a u skladu sa spomenutim ajetom želi da ostavi iza sebe dobro djelo od kojeg će sevapi teći do Sudnjeg dana. Sa ovom knjigom autor Osman ef. Mujić čitalačkoj publici ostavlja pet naslova za isčitavanje. Spomenuta knjiga je vrijedan korak u prezentiranju korisnog materijala o glavnom danu u sedmici petku, o namazu u njemu (džuma-namaz), te hutbi koja sve muslimane čitavoga svijeta osvježava sa novim znanjem kroz Kur̕ an i Hadis. Jedino sljedbenici Muhammeda a.s. imaju redovnu poduku svakog petka, u mnogim džamijama i mesdžidima širom svijeta, klanjajući džumanamaz i slušajući hutbe. Moramo priznati da petak, džuma-namaz i hutba u našim područjima nisu dobili svoje pravo mjesto koje im daje Islam kao vjera i naš poslanik Muhammed a.s. čiji smo mi sljedbenici. Smatram da će materijal u ovoj knjizi pomoći svim hatibima kod pripreme njihove hutbe. Nesporno je da će ovaj projekat biti od koristi prije svega imamima, ali i za džematlije, jer su hutbe aktuelne i tretiraju značajnu tematiku koja je raspoređena u toku cijele godine. Ova knjiga bi trebala poslužiti imamima kao materijal kad zapadnu u situaciju da nemaju ideje ili mogućnosti da donesu odluku koju temu da obrade kroz svoju hutbu. Odgovoran hatib vodi računa da njegova hutba bude na vrijeme i kvalitetno pripremljena, prateći aktuelna dešavanja kako bi mogao informirati džemat o najvažnijim stvarima. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: „Ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili će vam Allah dati za vladare najgore od vas, pa će u to vrijeme najbolji od vas upućivati dove, a one neće biti primljene (kabul).“ Toplo preporučujem ovu knjigu svim Bošnjacima, jer će im biti od velike koristi, te upućujmo dovu Allahu dž.š., da sve one koji su na bilo koji način doprinijeli njenom izdavanju, nagradi najboljom nagradom.
U Tuzli, 24. Rebiu-l-ahir 1435. h.g. mr. Ramiz Bajić